Klasičnu gimnaziju u Zagrebu završio je 1960. godine, a Elektrotehnički fakultet u Zagrebu, Odsjek za slabu struju, 1964. godine. Godine 1971. magistrirao je na smjeru elektronike, a 1975. godine doktorirao u polju elektrotehnike (tema doktorske disertacije “Optimizacija upravljanja protezama i ortozama s pomoću mioelektričkih signala”). Po završetku studija zaposlio se u KBC Rebro – Zagreb, a 1965. godine zapošljava se u Zavodu za osnove i mjerenja u slaboj struji (danas Zavod za elektroničke sustave i obradbu informacija) Elektrotehničkog fakulteta. Godine 1976. izabran je u zvanje docenta u dopunskom radu, 1981. u zvanje izvanrednog, a 1987. u zvanje redovitog profesora Elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu. Godine 1973. i 1974. usavršavao se u Francuskoj (Tours i Paris), gdje je i kasnije više puta boravio na znanstvenim usavršavanjima i na radu na zajedničkim projektima. U dodiplomskoj nastavi predavao je predmete Elektronička mjerenja i komponente, Konstrukcija i proizvodnja elektroničkih uređaja, Bioelektrički sustavi, Biomedicinska informatika i Automatizirana instrumentacija te na poslijediplomskom studiju predmete Primjena računala u medicini, Ortoprotetski i robotski mehanizmi, Automatizirana instrumentacija i Biomedicinska elektronika i instrumentacija (PMF). Autor je ili koautor 29 izvornih znanstvenih radova, 69 radova prikazanih i objavljenih u zbornicima znanstvenih skupova, a vodio je 4 znanstveno­istraživačka projekta. Vodio je veliki broj diplomskih radova (preko 120), 25 magistarskih radova, te 12 doktorskih disertacija. Njegova je znanstvenoistraživačka i stručna djelatnost bila najizraženija u područjima biomedicinske elektronike i tehnologije, te elektroničke mjerne tehnike i instrumentacije, a posebno u područjima sustava za prikupljanje i obradbu podataka, analize bioelektričkih signala, mjerenju bioloških impedancija, primjeni novih tehnologija u bolničkim centrima, te kliničkog inženjerstva. Prof. emeritus Tonković među prvima je dao značajan doprinos razvoju biomedicinskog inženjerstva u Hrvatskoj, ali i na međunarodnom planu. Sudjelovao je u uvođenju biomedicinskog inženjerstva u sveučilišne programe u jugoistočnoj Europi. Svojim dugogodišnjim radom dao je izniman doprinos cijeloj našoj akademskoj i stručnoj zajednici. Bio je predsjednik Akademije tehničkih znanosti Hrvatske (2009.-2013.), predsjednik Hrvatskog društva za biomedicinsko inženjerstvo i medicinsku fiziku (2000.-2008.) te predsjednik Udruge HL7 Hrvatska (2008.-2011.). Od ak. god. 1994./95. do 1997./1998. bio je dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. Bio je član većeg broja strukovnih društava (IEEE, IFMBE, IFHE, Hrvatsko društvo za medicinsku i biološku tehniku, KoREMA, Hrvatsko mjeriteljsko društvo). Bio je predsjednik Uređivačkog odbora časopisa Elektrotehnika. Bio je član Savjeta za tehnološki razvoj RH HAZU. Odlikovan je 1996. godine Redom Danice hrvatske s likom Ruđera  Boškovića za osobite zasluge u znanosti. Najvišu nagradu FER-a, Zlatnu plaketu „Josip Lončar“ dobio je 1998. godine. Nagradu Akademije tehničkih znanosti Hrvatske za životno djelo „Moć znanja“ dobio je 2019. godine. U lipnju 2022. godine izabran je za počasnog doživotnog člana (Honorary Life Member) Međunarodne federacije za medicinsko i biološko inženjerstvo (International Federation for Medical and Biological Engineering – IFMBE).