Nakon srednje škole upisao je Pomorsku akademiju u Puli, smjer strojarska tehnologija – pomorska elektronika. Po završetku studija radio je na ugradnji elektroničke opreme – sekstanta, preciznih kronometara, radio-pejlova i žirokompasa – na brodovima Vojne mornarice. Sudjelovao je i u opremanju brodova i podmornica u hrvatskim brodogradilištima, koja su u to vrijeme bila među rijetkima u svijetu sposobnima graditi podmornice. Uz službu u mornarici studirao je na Fakultetu elektrotehnike i brodogradnje u Splitu, gdje je u rekordnom roku diplomirao 1966. Tijekom studija bio je i predavač nekoliko predmeta na Pomorskoj akademiji Divulje.

Prof. Jerič se pridružio udruzi ELMAR (tada pod nazivom ETAN in Marine) objavom svog prvog rada „Mjerenje brzine broda pomoću Dopplerovog efekta“. Od tada je redovito, iz godine u godinu, sudjelovao na godišnjim simpozijima s novim znanstvenim i stručnim radovima.

Godine 1976. zaposlio se u Brodarskom institutu u Zagrebu, što mu je omogućilo daljnje stručno usavršavanje. Pod mentorstvom prof. Zlatka Smrkića 1982. godine stekao je doktorat elektrotehnike s disertacijom „Analiza točnosti određivanja izvora radarskih signala detektiranih pomoću prostorno raspoređenih detektora“.